Dalmatinski pas(Dalmata ili Dalmatiner)

                                         

Dalmatinac ,dalmatiner ili dalmata je rasa  psa lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Rasa je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji,za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa i ilirskom plemenu Dalmati.
Pasmina je registrovana u FCI pod rednim brojem # 153.

OSOBINE:

Dalmatinac je veseo i razigrani pas, odan je svojoj porodici i treba mu društvo. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja,te mu zimi može biti hladno.Oči su okrugle i sjajne. Tijelo je snažno i mišićavo.Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele.Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Ženke mogu biti veoma plodne. Imaju dubok glas. Imaju sklonost da se okote gluhi,te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja.

PORIJEKLO DALMATINCA(DALMATA)JE SVE DO DANAS NEJASNO I SAMO NA PRETPOSTAVKAMA ZASNOVANO

Pretpostavke na kojima se gradi teza o dalmatincu leže uglavnom na crtežima i po kojim sačuvanim pisanim spisima u kojima su oslikani ili spomenuti psi nalik  danasnjem dalmatincu .No vrlo je upitno na mnogima od njih da li je uopče dalmatinac ili je samo sličnost u obojenosti i djelomičnoj prošaranosti.Takvih rasa danas ima jako puno pa samim tim i njihovih predaka u prošlosti .Bijeli pas istočkanog tijela mogao je biti predak dalmatinca,ali mogao je biti i pas koji sa dalmatincem nema dodirnih točaka.



crtez iz 1567 godine

1432  god. se u dokumentu opisuje ustrojstvo vojske u Hrvatskoj i Madjarskoj gdje se spominju i psi.Navodi se da u spisima iz 1433 god. zabilježeno je sa koliko konjanika i vojnika je vojska potpomognuta iz Hrvatske.Napomenuto je bilo da su postojala 3 grupe ,te da u trečoj ,najvčoj, poznatoj kao "Usorsi" bili su ukljuceni i konjanici iz Bosne.Svaki konjanik,a bilo ih je stotinu koji su bili stacionirani u Đakovu ,imao je pored sebe jednog ili dva psa .Profesor dr Romic napominje da 1526-te u Djakovu je postojala velika odgajivačnica od preko 400 pasa koji su učestvovali u odgoju.Poslije velike bitke večina vojskovođa i vojnika su izgubili život a Turci su pokupili preživjele pse.I Čehoslovački povjesničari koji su istraživali kinološke puteve napominju kao jednu od verzija da su u Čehoslovačku dalmatinci stigli iz Turske ,verovatno potomci odnesenih pasa poslije te velike bitke.Mnogo informacija o psima iz tadasnjeg vremena uglavnom je nadjeno u Đakovskoj Biskopiji .Najviše objašnjenja su dale ručno pisane srkipte Biskupa Petra Bakića iz 1719-te pod naslovom " De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacove et eius Districtus anno Dormini 1719".Između ostalog on piše o psima u Hrvatskoj u tom vremenu ,posebno navodeći Hrvatskog ovčara -canis pastoralis croaticus ,lovačke pse (Istarskog i Posavskog) i Dalmatinca -canis Dalmaticus.U tim spisima on spominje kako su ti psi tada bili visoki 4 do 5 pedlja ,kratke bijele dlake koja je istočkana crnim i rijeđim braon točkama.Navodi da su takvi psi odgajani i u 16tom vijeku ,čak i ranije u cijeloj Hrvatskoj-posebno u Dalmaciji zbog čega su i nazvani canis dalmaticus.Primarno su odgajani kao čuvari i za potrebe lova ,a za vrijeme ratova korišteni i u "vojne" svrhe .U lovu su korišteni za hvatanje zivog pljena u trku,a u ratovima za napad na neprijateljske konje i oglašavanje pojavljivanja neprijateljske vojske.

       

Odgovor na pitanje zašto je bas dalmatinac u Hrvatskoj korišten u vojne svrhe tokom ratova ,može se naći, po priči , u činjenici da crne ili braon točke pravilno raspoređene na cijelom tijelu se idealno uklapaju u šipražje Maslinovih žbunjova čineći ih gotovo neprimjetnim,pogotovu iz daljine.



    Posljednja večera (Slika se nalazi u Zaostrogu-1750)

Crtež manastira Zaostrog-Hrvatska,koji datira iz vremena oko 1750- te godine .Kada je u formiranoj Austrougarskoj Monarhiji,u Beču 1876te oformljena knjiga registra doktor Leopold Fitzinger je pisao o svim do tada poznatim psećim rasama pa je izmedju ostalih napomenuo i "Dalmatian Bird dog" .Po pisanju profesora dr Ratimir Orban-a na početku dvadesetog vijeka u Hrvatskoj su jos uvijek postojali dalmatinci ,potkrepljujući taj zaključak citirajući radove Laska iz 1900t-e i Lokara iz 1914-te.Između dva svijetska rata dalmatinci u hrvatskoj su nestali.

                                    Slika, Egipt

U svakom slučaju mnogo je zaključaka pa s može reći da se točkasti bijeli psi spominju i u Egiptu!



Mozda i najstariji crteži na kojim a se pojavljuju bijeli psi ,točkastog tijela potiču iz Egipta.Interesantno je da pas na crtežu ima odrezane uši ,ali jos interesantnije da prvi standardi za ovu rasu su dozvoljavali kupiranje( rezanje) ušiju!


U Engleskoj ,dalmatinac kao rasa se vjerovatno prvi put pojavljuje u Bewiksovoj "Historie of Quadrupeds" iz 1790