Umro Adolf Dragičević

Jedan od najistaknutijih ekonomista akademika te član HAZU-a Adolf Dragičević mro je u 86. godini. Rođen je u Zaostrogu 7. kolovoza 1924.
Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je i doktorirao, a tijekom 1957. i 1958. bio je na specijalizaciji na Oxfordu. Od 1970. izabran je za redovnog profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu.



Bio je nastavnik političke ekonomije i ekonomskih doktrina na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, a predavao je i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Umirovljen je 1994.

Njegov Leksikon političke ekonomije doživio je dva izdanja. Bio je član vijeća mnogih listova i časopisa te pokretač, urednik i suurednik biblioteka, priopćio je HAZU.

Uz znanstveno-nastavni rad, isticao se u društveno-političkom životu. Za znanstveni rad dobio je Nagradu grada Zagreba 1977. te dva puta Republičku nagradu Božidar Adžija. Za znanstveni i nastavni rad dodijeljen mu je 1966. Orden rada sa zlatnim vijencem.

Adolf Dragičević bio je plodan, originalan i angažirani znanstvenik koji je pisao o problemima marksističke političke ekonomije, građanske ekonomske teorije, socijalizma, povijesti socijalističke misli, modernih ekonomskih doktrina i dr.

BIOGRAFIJA:
Akademik Adolf Dragičević rođen je u Zaostrogu 7.8.1924. godine. Gimnaziju je pohađao u Beogradu i Zagrebu, a završio 1945. u Splitu. God. 1942. pristupio partizanskom pokretu, postao oficirom JNA i nakon rata je demobiliziran. Studij prava započeo u Zagrebu, a završio 1950. u Beogradu. God. 1951. izabran je za asistenta na Katedri političke ekonomije na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1956. temom Potrebni rad i višak rada — kao kategorije klasnog društva i njihovo odumiranje u socijalizmu. Tijekom 1957. i 1958. bio na specijalizaciji na Oxfordskom sveučilištu, a 1959. godine je obranio habilitacijski rad Sistem i stavovi suvremene sovjetske političke ekonomije te je 1960. izabran za docenta, 1966. za izvanrednog, a 1970. za redovitog profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1958. do 1970. vodio i katedru za društveni razvitak i socijalističku izgradnju na zagrebačkom Sveučilištu. Tijekom 1970-ih i 1980-ih također je nastavnik političke ekonomije i ekonomskih doktrina na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, a predaje i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Zastupnik je u Saboru 1963-67. te u Saveznoj skupštini 1968-74. Sudjeluje u izradi nacrta i konačnih tekstova Ustava iz 1963. i 1974. Pokretač je, urednik i suurednik biblioteka Naše teme (1957-74), Svijet suvremene stvarnosti (1968-82), Suvremena misao (1977-90), Veliki mislioci (1978-82) i Novi svijet (1979-87). God. 1986. izabran je za izvanrednoga i 1991. za redovitog Člana JAZU. Akademik Dragičević je pisao o problemima marksističke političke ekonomije, građanske ekonomske teorije, socijalizma, povijesti socijalističke misli, modernih ekonomskih doktrina. Poslije obrađuje teme o razvoju i perspektivi socijalizma te o birokratizmu i tehnokratizmu, suvremenim svjetskim kretanjima i tendencijama budućeg razvoja s gledišta znanstvenog predviđanja i uvažavanja započetoga mikro-elektroničkog i biotehnološkog revolucioniranja.

(na slici: Adolf Dragičević i bivši predsjednik Stipe Mesić)

Objavio je više od 300 znanstvenih rasprava: knjiga, monografija, studija, članaka i priloga u zbornicima radova; veći broj recenzija i prikaza, feljtona i eseja, intervjua i komentara u povremenim publikacijama, revijama, tjednicima i dnevnim listovima. Više je knjiga doživjelo ponovljena izdanja, a neke su poslužile kao teme okruglih stolova s prilozima objavljenim u znanstvenim časopisima. Znanstveni i publicistički rad akademika Dragičevića imao je širok odjek u javnosti.
                      
 Znanstvene članke i rasprave objavljuje u periodicima Naša stvarnost (1953, 1956-57, 1959), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1955, 1957-58, 1963, 1970-74, 1979, 1982, 1984-86, 1988, 1990), Ekonomski pregled (1956, 1986-87), Pregled (1956-58, 1979, 1981-82, 1985-86, 1988-90), Socijalna politika (1956), Naše teme (1957, 1959, 1961-63, 1965-68, 1970-71, 1986-89), Naša zakonitost (1962, 1975, 1977, 1983-88), Politička misao (1967, 1978-79, 1983, 1986, 1988-89), Gledišta (1968), Socijalizam (1968, 1981-82), Kulturni radnik (1969, 1971, 1973, 1975-80), Pitanja (1976), Zbornik Trećeg programa Radio-Zagreba (1979,1989), Argumenti (1982, 1985), Ideje (1982), Opredjeljenja (1982, 1985-87, 1989 -90), Pogledi (1982, 1986, 1988-90), Dometi (1983, 1986), Kumrovački zapisi (1985), Pravni vjesnik (1985), Dijalog (1986), Ekonomski glasnik (1986-87), Rad JAZU (1986), Suvremeni ekonomski problemi (1987, 1989-90), Makarski zbornik (1989) i Nastava povijesti (1989).
                         
Za znanstveni rad akademik Dragičević je dobio više nagrada i priznanja među kojima su i tri republičke nagrade za znanstvena djela izuzetne vrijednosti i ukupnu istraživačku djelatnost. Umirovljen je 1994. godine.

Nije ujutro došao po tiskovine

Svima je ujutro u Zaostrogu bilo čudno što akademik Adolf Dragičević nije došao u kiosk po dnevni tisak. Bila je to njegova navika svakoga jutra, rano, jer je ustajao oko 6 sati. Domaćica u njegovoj Vili Danica pronašla ga je u sobi na krevetu oko 8 sati, usnulog vječnim snom.
Još je sinoć bio na rivi propitujući se kako je umro poznati zaostroški “galeb” 73-godišnji Marijo Kosović, dosta vitalan, u bijelim hlačama i sa šeširom ljeti, jer ga strast za strankinjama nije napuštala. Upravo je o toj temi prof. Dragičević u ponedjeljak uvečer sa svojim sumještanima razgovarao.
Zadesila ga je ista sudbina tijekom noći. Pretpostavlja se da je umro od posljedica srčanog udara kao i večer ranije njegov sumještanin “galeb”. Narušenog zdravlja, Adolf Dragičević je ove zime imao srčanih tegoba, zbog čega je odležao tjedan dana u bolnici, dobio terapiju i dobro se osjećao.
Zaostrog, u kojemu je rođen i odrastao, u kojemu je našao svoju družicu Danicu Matutinović i s njom zasnovao obitelj, bio je njegov najdraži dom.
Od umirovljenja dijelio je mjesece u godini za život u Zaostrogu i Zagrebu. Sagradio je kuću na rivi, iza spomenika NOB-u, i nazvao je imenom supruge. Na vrata je ugradio grb bosanskih knezova Dragičevića, koji su pred Turcima pobjegli u Zaostrog. Obnovili su i staru kuću u Selu, Gornjem Zaostrogu.
Imaju dva sina, Dražena i Tonča, te unuka Adu, koji žive u Zagrebu. Njegova supruga Danica umrla je u veljači. Teško da se mogao pomiriti s gubitkom žene s kojom je proveo čitav život. Nastojao je nastaviti sve aktivnosti i nakon njezine smrti.
Ovoga ljeta bavio se turizmom, jer je govorio da će mu posao i ljudi olakšati samoću. Radio je do zadnjega dana i upravo pisao posljednje, dvanaesto poglavlje svoje knjige “Informacionalizam, sastavljanje rastavljenog univerzuma”. Posvetio je svojoj supruzi Danici, koja počiva u blizini njihove vile, na groblju zaostroškoga franjevačkg samostana. Pored nje će ga pokopati u četvrtak poslijepodne.